Bijahu postojani u: nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2, 42.44).

Temelj svoga posvećenja u Udruženju, braća pronalaze u životu i djelovanju prve Crkve. Po primjeru Isusovih učenika, braća životom odgovaraju na Božji poziv kojeg ostvaruju u zajedništvu kao plod otvorenosti Duhu Svetome. Nadasve svoje posvećenje prepoznaju življenjem u molitvi kao živi udovi Crkve, u trajnom klanjanju i slavljenju Krista Gospodina prisutnog u Presvetoj Euharistiji. Braća, po primjeru svetoga Franje koji, postavši i sam molitva, prihvaćaju čašćenje i življenje Euharistije kao „središte i vrhunac” vlastitog posvećenja, suobličujući se svakodnevno Kristu Isusu prvom i savršenom Molitelju i Posredniku između Boga i ljudi za spas svijeta. Osobnu ili zajedničku molitvu upućuju nebeskom Ocu kao čin bezuvjetne ljubavi u Isusu Kristu svjedočeći i na taj način da su im ne samo materijalna nego i duhovna dobra zajednička.

„Klanjamo ti se Presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu“ (sv. Franjo)

Braća svoje poslanje nadasve ostvaruju i usmjeruju prema trajnom klanjanju Gospodinu Isusu u Oltarskom Sakramentu, osobito u mjestima, župama i biskupijama gdje se nalaze svetišta kao središta okupljanja hodočasnika. Molitvom, žrtvom i konkretnim zalaganjem, braća podržavaju upravitelje i djelatnike svetišta, a hodočasnike, ako im se obrate, u duhu kršćanske ljubavi prihvaćaju pružajući im duhovnu i konkretnu pomoć.
Boravišta braće Trajnih klanjatelja su u tim svetištima, nadasve mjesta šutnje, molitve, sabranosti i gostoprimstva. Nastoje radosno i odgovorno svjedočiti Božju ljubav svim ljudima najprije svojim molitvenim apostolatom, konkretnim zalaganjem i službama u svetištima, doprinoseći tako što plodonosnijem ostvarenju Kraljevstva Božjega u Crkvi i svijetu.

„Obratite se i vjerujte Evanđelju“(Mk 1, 15)

Poziv na obraćenje je korijen Isusovog spasenjskog djela. Vjerovati u Evanđelje je neprestani put spasenja koji uključuje nadasve odluku za život u pokori radi nasljedovanja Isusa koji iziskuje potpunu slobodu srca i duha. Sveti Franjo prihvativši život pokore kao milost, zaogrnuo se Radosnom viješću, kloneći se grijeha i duha svijeta. Po Franjinom primjeru braća slobodno prihvaćaju ovaj način života kao milost poziva na trajno obraćenje u svjetlu evanđeoske poruke spasenja. Taj poziv oni nadasve ostvaruju u svakodnevnom okretanju pogleda prema Gospodinu u iskrenoj molitvi, pokori i kontemplaciji, kloneći se svake sebičnosti, te čuvajući i razvijajući međusobnu ljubav i poštovanje. Prihvaćanjem svakodnevnih obveza i dužnosti kroz povjerene im službe, braća žive u redovitoj pokori i mrtvljenju dijela tijela, kako bi se milošću Božjom i međusobnom pomoći rađali za novi život po Duhu Svetom. Prihvaćanjem Evanđelja kao izvor i nadahnuće života u Bratstvu, braća gaje osobitu osjetljivost za Božju riječ po svakodnevnom čitanju, te osobnom i zajedničkom čašćenju u redovitom zajedničkom životu a osobito u svakodnevnom sudjelovanju u sv. Misi i drugim vjerničkim susretima. Božja riječ je svjetlo i snaga Duha u životima braće koja ih potiče na prepoznavanje volje Očeve koja ima za plod radosno klanjanje Bogu u zahvalnosti, jer se neprestano objavljuje i daruje ljudima u njegovoj utjelovljenoj Riječi.
U zajedništvu s braćom i sestrama cijele duhovne Obitelji, na temelju pet Duhovnih koraka, jednom se u tjednu okuplja cijelo Bratstvo kako bi zajedno osluškivali i častili Božju Riječ. Takvim susretom cijeloga Bratstva, obilježenim molitveno – biblijskim i duhovno – pedagoškim karakterom, razvija se i potiče istinsko zajedništvo u njemu. U tom smislu Braća su pozvana uvijek imati u pameti i na srcu, da je zajedništvo među njima, iznad svega plod djelovanja Duha Svetoga koje se izgrađuje slušanjem, primanjem i vršenjem objavljene Božje riječi. To je ujedno i susret braće koja su zajedno na putu obraćenja, spasenja i svetosti koji svoju puninu zadobiva u zajedničkom slavljenju nedjeljne Euharistije u kojoj Riječ postaje Tijelom za život svijeta. Istinsko zajedništvo kao plod zajednice rađa se jedino iz Euharistije kao vrhuncu pashalnog Otajstva, iz kojega se i po kojemu braća uključuju u temeljno poslanje Crkve.

Duh liturgije

U duhu odredaba koncilskih dokumenata i odobrenih liturgijskih knjiga, slavljenje liturgije i bogoštovlja, braća prihvaćaju i žive na način kako to nadležna crkvena Vlast određuje i preporučuje.
Kao redoviti put posvećenja u Udruženju, sakrament Euharistije i Pomirenja braća smatraju temeljnim sredstvima spasenja.
Posebna se pažnja posvećuje svetim liturgijskim vremenima, poštivajući i razvijajući duh liturgije prema odredbama Crkve. Kao posebnost Udruženja, braća svakoga tjedna slave i žive spomen pashalnog otajstva Velikoga Četvrtka, Velikoga Petka i Velike Subote, te na osobiti način u zajedništvu s cijelom Crkvom, Nedjelju slave kao Dan Gospodnji časteći Presveto Trojstvo.
Pored svojih zaštitnika i svetaca braća na osobiti način štuju Blaženu Djevicu Mariju kao Majku Crkve. U čast Prečistih Marijinih ruku cijelo se Bratstvo priprema devetnicom molitve, šutnje i pokore, a u nedjelju prije Pepelnice svečano se slavi Dan Udruženja i zajedništvo cijele Duhovne Obitelji.

“Otac traži istinske klanjatelje”

Presvetu Euharistiju braća prihvaćaju kao vrhunac i puninu čašćenja Trejedinoga Boga i po njoj žive i ostvaruju savršeno zajedništvo s cijelom Crkvom. Budući da se Krist „svakodnevno rađa na našim oltarima“ braća sve podređuju svakodnevnom slavljenju Euharistije. Trude se slaviti je s cijelim bratstvom u najvećem poštovanju, ljubavi i sabranošću. Čuvajući Božju prisutnost u sebi dolično se pripremaju za Euharistiju kao vrhuncu svoga dana jer je ona predokus vječne Gozbe. Budući da svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor silazi od Oca svjetlosti, u kome nema promjene, braća u Udruženju slave Euharistiju kao Dar nad darima ostvarujući po njoj temeljno poslanje, postajući živim kruhom blagoslova i znakom zajedništva između Boga i ljudi za život svijeta.
Prianjajući otajstvenoj prisutnosti Isusovoj u Oltarskom sakramentu braća kao središte svoga poziva nastoje živjeti u svakodnevnom klanjanju Bogu, radosnoj šutnji i dubokoj zahvalnosti kao odgovor na povjerenu Božju ljubav postajući na taj način trajni klanjatelji u duhu i istini jer takve klanjatelje traži Otac.

“Prikažite svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje”(Rim 12, 1)

Nadahnuće i poslanje u Udruženju i po njemu u cijeloj Crkvi, braća nalaze u velikosvećeničkoj Isusovoj molitvi upućenoj Ocu, po kojoj nam je otvoren put spasenja i svetosti, u dinamici kontemplativnog života za posvećenje u duhu i istini. Prikazanjem života po Isusu Ocu u snazi Duha Svetoga, u Udruženju se izražava i ostvaruje trinitarni karakter kršćanskog života, čije eshatološko ostvarenje, kojima teži cijela Crkva, na neki način ono anticipira. Svjesni uzvišenoga poziva i poslanja u Crkvi braća evanđeoskom jednostavnošću nastoje u svakom vremenu, danju i noću, istinski i ponizno vjerovati, u srcu držati, ljubiti, častiti i služiti, klanjajući se hvaliti, blagoslivljati, slaviti Uzvišenoga i vječnog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.
Trajno usmjereni na promatranje lica Krista Isusa kao savršenom Putu koji vodi k Ocu, braća svojim životom streme prema pobožanstvenjenju u neprestanom klanjanju Presvetom Trojstvu u Oltarskom Sakramentu i u srcima bližnjih, časteći Ime Božje u svim prilikama života. Vlastitim posvećenjem Bogu u Crkvi, braća nastoje svjedočiti “confessio Trinitatis koja karakterizira sav kršćanski život, priznajući s udivljenjem uzvišenu ljepotu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga” posvećujući svoje vrijeme i snage u naizmjeničnom klanjanju unutar Udruženja.

„Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe”oplijeni” uzevši lik sluge”(Fil 2, 6).

Braća „istinujući u ljubavi“ pozvana su svakodnevno i neumorno služiti jedni drugima slijedeći primjer Isusa Krista koji nije htio biti služen nego da drugima služi. U svjetlu Isusovog primjera, braća nastoje bezuvjetnom ljubavi u Duhu Svetome pokazivati plodove svoga posvećenja za rast dostojanstva braće s kojima žive. Svojim primjerom, molitvom, žrtvom i blizinom oni pospješuju ozdravljenje duše, duha i tijela braći nadopunjujući svojim konkretnim djelima i žrtvama ono što nedostaje Kristovom mističnom Tijelu – Crkvi.
Potaknuti primjerom sv. Franje posebnu brigu i pažnju braća posvećuju današnjim „gubavcima“ pogođenima utjecajima Zloga bilo na tjelesnoj, duševnoj ili duhovnoj razini. Za određeno djelovanje i poslanje unutar Bratstva, gdje je to potrebno, braća su dužna tražiti dopuštenje crkvenog autoriteta, a za ostale redovite službe braća su pozvana prikladno se osposobljavati. Radi potrebe vremena, braća razvijaju odgovornu i prikladnu suradnju s braćom i sestrama iz cijele duhovne Obitelji, kako bi se budućim članovima Udruženja i ostalim vjernicima i suradnicima, pružila prikladna duhovna i stručna pomoć.
Uz potrebne studije, na temelju Božje riječi i zajedničkog života u posvećenju, Braća izgrađuju dobru suradnju sa stručnim osobljem znanosti radi promoviranja odgovornog i zdravog života na duhovnoj, tjelesnoj i psihičkoj razini unutar Bratstva.

“Bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko…” (Dj 2,44)

Braća koju je Gospodin pozvao da žive u Bratstvo Trajnih klanjatelja Presvetog Trojstva po Prečistim rukama Marijinim, milošću su Božjom otvorena za život u zajedništvu istinske vjere, povjerenja i ljubavi koja svoj izvor i cilj ima u nerazrješivom zajedništvu i jedinstvu Osoba Presvetoga Trojstva.
U duhu istinske ljubavi braća su pozvana na uzajamno služenje kloneći se svake želje za vladanjem i gospodarenjem nad drugima te živeći u pokornosti s poštovanjem jedni prema drugima radi Krista. Iznad svega braća su pozvana biti poslušni crkvenim poglavarima i njezinom učiteljstvu trudeći se oko očuvanja i razvijanja zajedništva s cijelom franjevačkom obitelji.

Povjeravanje života Bogu u Udruženju

Braća potaknuta Duhom Svetim na odgovorno življenje Evanđelja trajno teže prema svetosti kao putu savršenstva u nesebičnom služenju Bogu i bližnjima. Na taj način u Crkvi i svijetu braća postaju „znak i sredstvo tijesnog sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda“. Svjesni da je to put kroz cijeli život, oni svakodnevno obnavljaju svoje predanje Bogu pritjelovljujući se čitavim životom ustanovi Trajnih klanjatelja sa svim pravima i dužnostima koje određuje Opće pravo i odredbe Statuta.
Na putu predanja Bogu, braća su na osobiti način pozvana ugledati se u slavni primjer Blažene Djevice Marije. U njezinoj školi vjere, nade i ljubavi, nepodijeljena se srca povjeravaju njenim Prečistim rukama. Svojom nezamjenjivom i snažnom ulogom, u Crkvi, braća se potpuno posvećuju njezinom Bezgrešnom Srcu kako bi ih kao zaručnica Duha Svetoga pripremala da postanu ugodan prinos u Isusu Kristu i na taj način životom pružali nebeskom Ocu žrtvu hvale i zadovoljštine za uvrede i svetogrđa koja se nanose svetosti Njegovom Imenu i tako pridonosili posvećenju naroda Božjega.

Poslušnost

U nutarnjoj poslušnosti, braća slijede Isusa Krista učeći od njega potpunoj podložnosti Bogu u ljubavi jer je njegovo jelo bilo vršiti volju nebeskoga Oca, ostajući tako Njemu poslušan do smrti. Braća nastoje slijediti Isusove stope u dubokoj i radosnoj poslušnosti ne samo prema upravitelju kuće već i jedni prema drugima podlažući svoju volju u svemu Gospodinu, živeći na taj način pravu slobodu duha i srca i u nesebičnoj ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Upravitelj Udruženja imajući neprestano na pameti da nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla pozvani su biti sluge svima te u poniznosti i u svjetlu Božje riječi odgovorno i s ljubavlju opominju i krijepe svoju braću.
Po primjeru sv. Franje i na temeljima franjevačke predaje svakom je bratu prvotna odluka vršiti volju Božju koja treba biti hranjena molitvom, slušanjem Božje riječi i dijalogom jer nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.

Poniznost

Milošću Božjom darom poniznosti braća se uvijek trude da budu krotki, miroljubivi, blagi, skromni, govoreći sa svima s poštovanjem kako se pristoji Božjim slugama i miljenicima.
Braća su pozvana poniznost smatrati osobitim darom kao sigurni i nezamjenjivi put spasenja i svetosti. Riječima i primjerom Isusa Krista braća se trude da nikad ne budu iznad drugih već radije nastoje biti sluge i podložnici svakom ljudskom stvoru radi Boga.
U duhu pokore i poniznosti, braća strpljivo i svakodnevno pijući iz slavnog kaleža Božje pravednosti prihvaćaju put žrtvovanja vlastite volje za osobno posvećenje i za očitovanje Božjega milosrđa prema ljudima.

Život u čistoći

Radi kraljevstva nebeskoga nasljedujući Krista Isusa koji je izabrao put čiste i bezuvjetne ljubavi, braća odlučuju živjeti potpunu čistoću, brinući se uvijek za ono što je Gospodnje. Trude se živjeti u duhovnoj slobodi, čistoći srca, duše i tijela, težeći ostvarivanju volje Božje te nastoje u svemu Bogu ugađati.
Nesebičnim darom života, po primjeru bezgrešne Djevice Marije i svetih zaštitnika darom čistoće braća očituju „čudesno otajstvo Crkve, po kome je ona vezana za Božanskog zaručnika Krista“ te svojim djelima očituju svoju bezuvjetnu pripadnost i radosnu odanost Gospodinu.
Upravitelji i odgovorni u Udruženju, osobito braća zadužena za formaciju, dužna su bdjeti i paziti kako bi u kućama vladala iskrena i prava ljubav jer je ona sigurna čuvarica dara čistoće.
Prihvaćajući dostojanstvo vlastitoga života kao slike Božje, braća poštuju i prihvaćaju sva stvorenja u svijetlu Božjeg stvaralaštva i darivanja kao znak čiste i bezuvjetne Božje ljubavi prema čovjeku.
Braća odgovorno i radosno žive dar čistoće kao put trajnog obraćenja i izlaska iz ropstva vlastitog egoizma i sebeljublja. Milost čistoće oni žive u hodu prema Obećanoj zemlji života i povezanosti s Presvetim Trojstvom kao vrhuncu vlastitoga ostvarenja po primjeru Blažene Djevice Marije i zaštitnika Udruženja.

Siromaštvo

Darom siromaštva braća se radi Krista odriču svakog posjedovanja i vlasništva kako bi lakše ostvarivali blaženstvo života u siromaštvu duha. Po primjeru Isusa Krista i blažene Djevice Marije ne žele ništa sebi prisvajati niti što komu osporavati. Braća rade vlastitim rukama i svim se silama klone svakog nemara i besposličarenja. Oni radosno i zahvalno rade u jednostavnosti postajući na taj način baštinicima i kraljevima nebeskoga kraljevstva. Prema potrebi s dubokim se povjerenjem braća utječu Očevoj providnosti po dobroti ljudi kojima su poslani.
Braća ne samo da se trebaju truditi da ne posjeduju ništa na ovome svijetu nego ostajući i živeći u siromaštvu duha, marljivo i trijezno provode svoje od Boga darovano vrijeme te na ispravan način koriste povjerene sposobnosti.
Po primjeru svetog Franje braća se po siromaštvu otvaraju istinskoj slobodi srca te u poniznoj jednostavnosti žive Kristovu ljubav. Nastoje primjerom ostvarivati jednakost među ljudima, kloneći se bilokakve želje za gospodarenjem.
Siromahe i ljude u potrebi braća s osobitom pažnjom i ljubavlju prihvaćaju i pružaju im prema svojim mogućnostima potrebna sredstva, pružajući im od najboljega što mogu.
Kad braća stječu kakva materijalna, novčana ili vrijednosna dobra u poniznosti predaju u zajedničku blagajnu za dobro mjesnoga bratstva jer među braćom sva dobra trebaju biti zajednička.

„A povrh svega ljubav“ (Kol 3, 12)

Prihvaćajući Isusovu zapovijed ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio braća djelima iskazuju bezuvjetnu ljubav prema Bogu i duboko poštovanje jedni prema drugima očitujući na taj način krunu predanja života u bratstvu.
Imajući u srcu i mislima da smo svi udovi jedni drugih, braća odlučno i strogo odbijaju od sebe i bratstva svaku vrstu nesloge, razdora, sebičnosti i netrpeljivosti.
Sva braća nastoje biti slobodna, te s pouzdanjem i uzajamnom ljubavi otkrivaju međusobno svoje potrebe da jedni drugima pribavljaju i pružaju potrebno za život.
Da bi istinska ljubav rasla u bratstvu, bude li došlo do loših riječi ili znaka smutnje, braća se trebaju izmiriti međusobno prije svakog slavlja Euharistije. Priznavajući svakodnevne svoje propuste i nemarnosti u temeljnoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu poput pravila prihvaćaju apostolove riječi ispovijedajte jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite. Kao dnevno mjerilo istinskog bratoljublja i praštanja braća prihvaćaju Isusove riječi ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.
Ako li se dogodi da koji brat pogriješi u načinu života i djelovanja Udruženja, ostala ga braća, poštivajući Opće uredbe i odredbe Statuta, ne vrijeđaju i ogovaraju nego milosrdno postupaju prema njemu.

Apostolsko djelovanje braće

Kao pravilo svoga života i djelovanja braća svim srcem umom prihvaćaju Spasiteljeve riječi: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ i „što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste“. Svoj put obraćenja braća usmjeruju prema primjeru i djelima što ih je pokazao sv. Franjo prihvaćanjem sve ljude i u njima prepoznavati siromašnog i poniznog Krista.
Osobitu brigu i pažnju braća posvećuju slabima, odbačenima i ranjenima u svijetu nasljedujući tako Isusa, dobrog Pastira koji je njima uputio svoj zov: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“.

Evangelizacijsko i pastoralno djelovanje u Udruženju

Vršenje svakodnevnih dužnosti kao stalni put obraćenja svaki pojedini brat i čitavo bratstvo u redovitom obliku življenja, smatra kao prvenstveno poslanje u Crkvi i Zajednici. Osim toga cijelo bratstvo nastoji tako urediti ritam bratskog i liturgijskog života u Udruženju da on postaje središte duhovnosti i ozračje Kraljevstva nebeskoga prisutnog među onima koji slijede Isusa i po tome ih ljudi prepoznaju postajući im poticaj na život u vjeri i put obraćenja.
Po primjeru sv. Franje, braća su pozvana i poslana naviještati Radosnu vijest prema pravilima i odredbama Crkve. Iznad svega braća paze da život obraćenje i vjere svjedoče najprije „domaćima u vjeri“ to jest bratstvu u kojem žive te cijeloj duhovnoj obitelji kojoj pripadaju.